01 Veljača 2012
Znanstevnici su istraživanjima došli do metode rekonstrukcije riječi, temeljene na moždanim valovima pacijenata u trenucima dok misle na te riječi. Tehnika se oslanja na prikupljanje električnih impulsa izravno iz mozgova pacijenata. Na temelju signala pacijenata slušača, korišten je računalni model kako bi se rekonstruirali zvukovi riječi o kojima su pacijenti razmišljali.
Ta metoda bi u budućnosti mogla pomoći pacijentima u komi kao i onima koji su izgubili sposobnost komuniciranja.
Pojedini pristupi posljednjih godina sugerirali su da se znanstvenici približavaju metodama koje će doprijeti u naše najdublje misli. U studiji iz 2011., sudionici eksperimenta sa elektrodama u direktnom kontaktu s mozgom, mogli su pomicati kursor na ekranu jednostavno misleći na zvukove samoglasnika. Tehnika nazvana funkcionalna magnetska rezonanca kojom se prati dotok krvi u mozak dokazala je da može identificirati riječi ili ideje o kojim su pacijenti razmišljali.
Proučavajući uzorke dotoka krvi u mozak, povezane sa pojedinim slikama, na Sveučilištu u Berkeleyu u Kaliforniji su pokazali kako se ti uzorci mogu koristiti da bi se pogodile riječi ili koncepti o kojima se razmišlja. No sada su Brian Pasley i njegov tim kolega sa tog sveučilišta ovu "rekonstrukciju stimulusa" odveli korak dalje.
Tim se fokusirao na područje mozga zvano gornji temporalni girus ili STG. Ovo područje nije samo dio zadužen za slušanje već i jedno od područja viših moždanih funckija koje nam pomaže u lingvističkom razlučivanju zvukova koje čujemo.
Tim je promatrao STG moždane valove 15 pacijenata koji su bili podvrgnuti operacijama zbog epilepsije ili tumora, za vrijeme dok su se puštale audio snimke nekoliko različitih govornika koji su izgovarali različite riječi i rečenice, kako bi se zatim pratili električni signali mozgova pacijenata.
Trik je u tome da se "odvoji" kaos električnih signala koje je donio zvuk u STG područje pacijenata. Kako bi se to postiglo, tim je upotrijebio računalni model. Pomoću njega, kada su pacijentima predstavljene riječi o kojima su razmišljali, tim je mogao pogoditi koju su riječ sudionici odabrali, a neke su čak uspjeli i rekonstruirati.
Zahvaljujući ovom otkriću, ljudi koji imaju govorne poremećaje mogli bi imati pomoćni uređaj ukoliko ne mogu govoriti ali mogu zamisliti što žele reći. No autori upozoravaju i da ideja o prijevodu misli još uvijek treba biti znatno poboljšana prije nego postane stvarnost. No vidljive su potencijalne primjene u obnovi komunikacije i to u velikom rasponu poremećaja, te značajnog poboljšanja kvalitete života za one koji pate od smanjenih komunikacijskih vještina ili sredstava komunikacije.
